White storks (Ciconia ciconia L., 1758) and their nestlings have emerged as valuable bioindicators of environmental pollution, particularly in ecosystems affected by human activities. This review explores the role of white storks in biomonitoring, focusing on the use of biomarkers and pollutant analysis to understand the physiological consequences of environmental stressors. Key biomarkers, such as oxidative stress markers, immune responses, and hormonal alterations provide insight into the effects of pollutants like heavy metals, pesticides, and other toxic compounds. The biomarkers are typically measured in matrices such as blood, feathers, eggs, and tissues, each offering unique advantages in assessing pollutant exposure. However, ethical concerns regarding wildlife monitoring and the potential harm caused by invasive sampling techniques call for non-invasive methods. Future research should explore novel non-invasive techniques and employ long-term monitoring programmes to understand the cumulative effects of pollution. Despite challenges such as biological variability and environmental factors, white storks remain reliable indicators of ecological change and pollutant burden, providing critical data that can guide pollution management policies, inform conservation strategies, and protect both wildlife and human health from current environmental threats.
Bijele rode (Ciconia ciconia L., 1758) i njihovi ptići postali su vrijedni bioindikatori zagađenosti okoliša, osobito u ekosustavima pod utjecajem antropogenih aktivnosti. U ovom se preglednom radu istražuje uloga bijelih roda u biomonitoringu, s naglaskom na korištenje biomarkera i analizu zagađivača kako bi se razumjeli fiziološki učinci okolišnih stresora. Ključni biomarkeri, poput markera oksidacijskog stresa, imunosnih odgovora i hormonskih promjena, pružaju uvid u učinke zagađivala kao što su teški metali, pesticidi i drugi toksični spojevi. Biomarkeri se obično mjere u matricama poput krvi, pera, jaja i tkiva, pri čemu svaka od njih nudi jedinstvene prednosti u procjeni izloženosti zagađivalima. Međutim, etička pitanja u vezi s praćenjem divljih životinja i potencijalna šteta prouzročena invazivnim tehnikama uzorkovanja zahtijevaju primjenu neinvazivnih metoda. Buduća istraživanja trebaju istražiti nove neinvazivne tehnike i provoditi dugoročne programe praćenja kako bi se razumjeli kumulativni učinci zagađenosti. Unatoč izazovima kao što su biološka varijabilnost i okolišni čimbenici, bijele rode su pouzdani pokazatelji ekoloških promjena i opterećenja okoliša zagađivalima, pružajući ključne informacije koje mogu usmjeriti politike upravljanja zagađenošću i strategije očuvanja te zaštititi divlje životinje, pa tako i ljude, od okolišnih prijetnji.
Keywords: bioakumulacija okolišnih zagađivala; ecotoxicological monitoring; ekotoksikološki monitoring; environmental pollutant bioaccumulation; fiziološki odgovori izazvani zagađivalima; markeri oksidacijskog stresa; neinvazivne tehnike; non-invasive biomarker techniques; oxidative stress biomarkers; pollutant-induced physiological responses.
© 2025 Dora Bjedov et al., published by Sciendo.